Vijesti

Legendarni Ljuba Kovačević ispraćen na vječni počinak

27.04.2026 | 15:35 Legendarni Ljuba Kovačević ispraćen na vječni počinak

„LJubu je krasila dobrota, nenametljiva i snažna ljudska osobina, koja se dokazuje djelima, a ne riječima. Plijenio je svojom skromnošću, razumijevanjem i iskrenom brigom za druge. Bio je plemenit i nepokolebljiv, u svakoj životnoj situaciji i profesionalnoj obavezi odgovoran i hrabar“. Ovim riječima Fočaci su se oprostili od istaknutog sportiste i sportskog radnika LJubiše Kovačevića, čije je ime neraskidivo vezano za razvoj i najveće uspjehe fočanske košarke.

Na komemorativnom skupu u Centru za kulturu i informisanje istaknuto je da su upravo te vrline Kovačevića činile posebnim, zbog čega je bio poštovan i voljen ne samo među sugrađanima, već i šire.

Opredijeljen da stane na branik otadžbine, već kao osamnaestogodišnjak rano je sazrio i ponio teret odgovornosti. Ista snaga duha koju je stekao u teškim vremenima postala je temelj njegovog kasnijeg rada i odnosa prema ljudima, naglašeno je na komemoraciji.

„Tražio je Boga i u muzici i u košarci, a najviše je Boga tražio i pronalazio u ljudima. Kako kažu Sveti oci nadahnuti Duhom Svetim „Vidim brata svoga, vidim Boga svoga“. LJuba je u svakom čovjeku vidio Boga i nije razlikovao ni prosjaka ni nekog uvaženog čovjeka. Nije pravio razliku i prema svima je bio isti“, rekao je pokojnikov blizak prijatelj đakon Mladen Starović, obraćajući se u ime porodice i Košarkaškog kluba „Sutjeska“.

Lekcije o poštenju, uz uverenje da se uspjeh može postići isključivo trudom i zalaganjem, ponesene iz porodičnog doma, LJuba Kovačević pretočio je u brojna višedecenijska prijateljstva.

Jednako cijenjen bio je gdje god bi se našao.

Hrabar, odvažan, nezaustavljiv. Takav je bio i u ratu i na sportskom terenu, i kao borac i kao igrač i trener, podsjetio je đakon Starović, nekadašnji pomoćni trener, koji je svjedočio osvajanju Prve lige Republike Srpske i „Sutjeskinom“ plasmanu u najviši rang takmičenja pod vođstvom LJube Kovačevića.

„Kada 1993. godine počeo da se ponovo uspostavlja život u Foči, pa i sportski, nije moglo bez LJube košarkaša. Tada su krenuli da igraju košarku, svraćali po LJubišu u Han Pijesak u kasarnu, da bi išao na utakmicu. Opet su ga vraćali u kasarnu, a on iz kasarne na položaj. Tako do kraja rata. Do čuvenih utakmica u Vlasenici, Zvorniku, Bijeljini. Igrala se i Druga liga, pa je usplijedio plasman u Prvu ligu, domaće utakmice u Rogatici i Višegradu, opstanak u Ligi. U međuvremenu se izgradila dvorana, došla je sezona 2008/2009 i čudo nad čudima, najveći poslijeratni uspjeh fočanskog sporta kada smo postali šampioni Republike Srpske“, prisjetio se nekadašnji Kovačevićev pomoćnik na klupi „Sutjeske“.

Čovjekoljublje kojim je LJubiša Kovačević bio ispunjen osjetile su i njegove kolege u Studentskom centru „Boriša Starović“, gdje je bio zaposlen.

„Studenti su ga voljeli, jer su u njemu često primjećivali očinsko prijateljstvo, a mi, njegove radne kolege, poštovali smo ga, jer je bio čovjek od riječi i djela. Nije se štedio. Svi znamo LJubinu košarkašku veličinu, ali njegova najveća pobjeda nije bila ona titula iz 2009. godine, ni svi poeni koje je postizao pod koševima širom regije. NJegova najveća pobjeda je poštovanje koje se osjeća u Foči. NJegova pobjeda je što svako od nas osjeti toplinu oko srca kada izgovori njegovo ime“, rekao je direktor SC „Boriša Starović“ Blaško Trifković.

LJuba Kovačević svoju životnu utakmicu nije završio sa posljednjim zvukom sirene – ona se nastavlja, poručeno je, kroz svaki dribling nekog novog djeteta na fočanskom terenu, kroz svaku lekciju o poštenju koju nam je usadio i kroz svaki osmijeh koji izmamimo sjećajući se velikog čovjeka kome je najveći talenat bio da uveseljava druge.