Obrazovanje

Razgovor sa učiteljem Lekom: Posvećen rad sa djecom uvijek daje plod

06.10.2022 | 13:50 Razgovor sa učiteljem Lekom: Posvećen rad sa djecom uvijek daje plod

Povodom Svjetskog dana učitelja- 5. oktobra, gost Jutarnjeg programa Radio Foče bio je učitelj u penziji Aleksa Lečić Leka.

Poznati fočanski učitelj iz Osnovne škole “Sveti Sava” prije šest godina otišao je u penziju, ali i danas održava veze sa svojim nekadašnjim đacima, koji izuzetno cijene njegov rad.

„Bio je veoma strog i ozbiljan, ali pravedan i pun ljubavi za nas. Krupan, visok sa prosijedom kosom i urednom bradom, uvijek elegantno obučen, meni dječaku postao je uzor…Svakog vikenda vodio nas je na izlete i družio se sa nama. Svu svoju ljubav, tek bi tu, kad nismo na času, znao ispoljiti, brinući se da li smo oznojeni sjeli na kamen ili zemlju, da li smo dovoljno jeli i kao pravi roditelj reckajući slaninu dijelio sa nama svaki zalogaj“.

Ovako je jedan od Lekinih učenika u pismenom sastavu, kao srednjoškolac, opisao svog učitelja. Leka čuva taj sastav i sa ponosom ističe da je njegov autor danas uspješan ljekar specijalista.

Radio Foča: Da vas odmah pitamo, kako provodite penzionerske dane, nedostaju li vam đaci i učionica?

Aleksa Lečić: Ako ikome nedostaju, meni nedostaju, zato što sam sa njima čitav vijek proveo, ne samo u kabinetu, nego i van kabineta, u prirodi, vodio sam razne sekcije, pogotovo planinarsku i mnogo mi nedostaju. Ali nađem vremena, s njima se i sada družim, sjednemo, popijemo, ispričamo se, to mi je veliko zadovoljstvo.

Radio Foča: Svima nama učitelji ostaju u lijepom sjećanju, nekako ih doživljavamo kao dio svoje porodice, a vas učenici nekako posebno izdvajaju da ste im bili i kao roditelj i kao najbolji drug. U čemu je tajna tog plemenitog poziva, odnosno tajna uspješnosti, ne samo u prenošenju znanja, nego i u tom pristupu učenicima?

Aleksa Lečić: Kaže se da je škola fabrika svih fabrika i ja kada bih ponovo birao posao, opet bih izabrao posao učitelja. Zadovoljstvo je sa djecom raditi , to je nepojmljivo, a pogotovo sa malom djecom, oni su bezazleni, puni znanja, igre, hoće da upamte, da saznaju, veliko je zadovoljstvo s njima raditi, sve ostalo zaboraviš, a njima moraš posvetiti svu pažnju. Roditelji su nam zahvalni, mada bude i nekih problema, koji se brzo riješe. Djecu predajemo nastavnicima, nastavnici dalje rade sa njima, a potom završavaju fakultete i postaju svoje ličnosti i divni ljudi. Mogu reći kao učitelj da su moje generacije jedne od najboljih, ja sam ponosan na njih.

Radio Foča: Naravno, koliko je sa jedne strane privilegija raditi sa djecom, još više je, s druge strane, ogromna odgovornost, u šta će dijete izrasti, jer posle roditelja, drugi po odgovornosti nekako je učitelj.

Aleksa Lečić: Uvijek sam imao izvanredne odnose sa roditeljima i svaki problem zajedno smo rješavali. Nijedan moj učenik nije išao pedagogu i psihologu, zato što smo uvijek bili fleksibilni, zajedno smo radili. Rad sa roditeljima je najbitniji, jer od roditelja djeca nastaju i od njih sve počinje.

Radio Foča: O tom preplitanju odgovornosti roditelja i učitelja, ima ona anegdota kada je učitelj pozvao oca na informativni razgovor i upitao ga zašto mu sin ima toliko slabih ocjena, a otac uzvratio pitanjem- kakvo mu je vladanje? – Primjerno, kaže učitelj, a otac će na to- Iz mog predmeta, iz onoga čemu ga ja kući učim, ima najbolju ocjenu, a i iz onoga čemu ga vi učite slabe ocjene, do koga je? Ovo jeste duhovita dosjetka oca, ali možda malo i bježanje od odgovornosti.

Aleksa Lečić: To je duhovito rečeno, ali roditelj i učitelj sigurno zajedno mogu da nađu rješenje. Učitelj će još više pažnje posvetiti i vratiti ga u normalan kolosijek.

Radio Foča: U tom ranom školskom uzrastu veoma je važno da se dijete oslobodi nekog straha od škole, da se zainteresuje za učenje. Kako ga naučiti da  uči i da zavoli školu na pravi način?

Aleksa Lečić: To sam ja uvijek radio, pogotovo sa učenicima koji su bili mirni, stidljivi, posvetio sam njima veliku pažnju raznim metodama, što više rada i druženja, i ostale učenike sam aktivirao da mi pomognu, tako da smo i one najslabije izvlačili i tražili od njih veća i bolja znanja.

Radio Foča: Moramo se malo dotaći tog poređenja- nekada i sad. Vi ste prije šest godina otišli u penziju, pa mogli biste nam uporediti vrijeme kada ste počinjali raditi sa današnjim. Dosta toga se promijenilo, ne samo u smislu tehnološkog napretka, a u vezi s tim možda poboljšanja uslova u izvođenju nastave, već i u samom pristupu đacima.

Aleksa Lečić: Svaka generacija donosi nešto novo, za nas starije to izgleda sasvim nešto drugačije, ali ja to gledam kao normalno, jer i moja generacija je donijela nešto novo. Mada će sve te mašinerije, kako bih ja rekao, ti mobilni telefoni, koje ja zovem umobolni, napraviti mnoge nepoželjne stvari. Mi smo tada posvećivali punu pažnju, sve je poticalo iz naših glava, naših metoda, naše prakse i učenika smo znali u potpunosti kakav je, a sada koliko vidim to je teško, jer radi mašinerija. Ogromne su razlike, mobilni telefoni će haos napraviti. Mi smo, ipak, bili mnogo više zajedno sa djecom.

Radio Foča: Šta kažete za današnje nastavne programe- roditelji se često žale da su im djeca preopterećena, da moraju sa njima da rade zadaću, jer u udžbenicima ima dosta toga što djeca u tom uzrastu ne mogu da razumiju?

Aleksa Lečić: Pravo da kažem, u zadnje vrijeme i ne gledam te knjige, a znam šta znači taj kompjuter, nastavnik je oslobođen napora i rada, pripreme su mu odštampane i nekako teret pada na roditelje i djecu. Dijete treba nekad i kući povesti, pa mu pokazati, kao što sam i ja radio. Ali oni ne mogu, jer je sve kompjuter, ne znam ni da li djeca posjećuju bioblioteku, mnoge stvari će izgubiti.

Radio Foča: Nekada se insistiralo, između ostalog, na lijepom pisanju, znamo samo koliko su se uvježbavale kose i razne linije, prije nego što bi se učila slova. Danas se to uglavnom preskače.

Aleksa Lečić: To je najveća greška, kako će sutra dijete da napiše lijep sastav, neće se znati lijepo ni potpisati, velika greška.

Radio Foča: Vaspitne mjere nekada i sad. Sjećamo se svi, nekada je bilo uobičajeno i sasvim normalno, da ne kažemo prihvatljivo, da učitelj ili nastavnik primijeni neke oštrije vaspitne metode- možda da malo povuče za uho, znao je ponekad i šamar pasti, a danas bi to već bilo krivično djelo. Šta vi mislite, šta je ispravnije, koji prilaz je poželjniji u vaspitavanju djece?

Aleksa Lečić: Šamar je nešto sasvim drugo. Ja sam bio oštar učitelj, znao sam da povisim ton, ali za njihovo dobro. Batine ne, postoje razne metode. Rad sa djecom uvijek daje plod, nije potrebna teška diskriminacija djeteta. Morate mu dati sve što je potrebno, a ono zna, upija, nikada ne zaboravlja i zato se ja danas sa svojim učenicima rado vidim, uvijek sam uz njih.

Radio Foča: Vi ste poznati kao učitelj koji je dosta radio sa djecom i van okvira samog nastavnog procesa u školi- ako se to uopšte može razdvojiti- vi ste bili učitelj i u školi i van škole. Poznato je da ste posebno voljeli planinarenje , da ste vodili djecu svuda po prirodi, a Foča je Bogu hvala, bogata prirodnim ljepotama.

Aleksa Lečić: To je bilo u svrhu sekcije, koja je bila prvo sportska, pa sam od sportsko-planinarske sekcije napravio planinarsku. Imao sam divnog kolegu Milovana Milanovića, koji je umro. Nas dvojica smo proveli divne trenutke sa djecom. Od desetoro pa do osamdesetoro djece smo vodili, osvojili smo sve velike vrhove i planine, možda roditelji to njihovi nisu ni znali, to je bilo fenomenalno, to se ne može opisati. Naučili su mnoge stvari, ljekovito bilje, plodove šumske, a pogotovo druženje, sport, pjesma, i hvala Bogu nikada se nije desila neka povreda ili neki loš slučaj. Zahvalan sam djeci i njihovim roditeljima.

Radio Foča: Danas nekako, u bilo kojoj profesiji, ljudi gledaju striktno radno vrijeme, čim istekne, posao je završen, rijetko ko se toliko posvećeno bavi svojim poslom.

Aleksa Lečić: Ja sam uvijek gledao da budem sa djecom, nisam dozvoljavao da budu sama. Znao sam da idem s njima na veliki odmor u vrtić tamo da se igraju. Nalazili smo način da se družimo, kupimo burek ili nešto, podijelimo, uvijek je bilo druženje sa djecom.

Radio Foča: Nekako se stiče utisak da je, generalno gledano, pao nivo obrazovanja na našim prostorima, posebno visokog obrazovanja, da je samim tim pismenost stanovništva sve slabija. To se posebno može vidjeti na društvenim mrežama, prije svega po načinu na koji se ljudi izražavaju, a da o pravopisnim greškama i ne govorimo, na to više niko i ne obraća pažnju.

Aleksa Lečić: Nažalost, danas mnogi završavaju upitne fakultete, koji se kupuju, to su nedorasli budući stručnjaci, odnosno, nisu uopšte stručnjaci. On mora da upropasti preduzeće, školu, bilo šta. Mnogi hoće brzu zaradu, brzu školu.

Radio Foča: Tu dolazimo opet do uloge i odgovornosti učitelja, koliko je važno da je prije svega učitelj dobro naučen da bi mogao to znanje da prenosi na druge. Jer, čini se, nema ništa opasnije od toga kada nenaučen postane učitelj drugima.

Aleksa Lečić: To mogu samo kasnije generacije da opravdaju svog učitelja. Ja mislim da je u mojim odjeljenjima više od 80 odsto visokoobrazovane djece, uspješni su u svojim profesijama, kako oni, tako i oni sa srednjom školom. Radili smo i humanitarne akcije, trudio sam se da učim djecu da budu humani.

Radio Foča: Koju biste poruku poslali vašim mladim kolegama, sadašnjim prosvjetnim radnicima i onima koji to namjeravaju da postanu, čemu da teže, čega posebno da se drže, neki savjet koji bi im mogao značiti u njihovom radu i učenju.

Aleksa Lečić: Moraju biti non-stop sa djecom, i u nastavnom i vannastavnom dijelu. Djeci treba u svemu izaći u susret, ne samo dati im zadaću i pregledati je. Ne pretjerivati sa mašinerijom- kompjuterima i telefonima, uvijek biti sa djecom i u kontaktu sa roditeljima.

Izvor: Radio Foča

Podijelite vijest: