Kultura

“Zrno šećera u slaniku”- roman o razlikama koje spajaju, o Foči i traganju za svojim mjestom pod Suncem

06.05.2022 | 12:00 “Zrno šećera u slaniku”- roman o razlikama koje spajaju, o Foči i traganju za svojim mjestom pod Suncem

Tatjana Vrećo, Fočanka sa adresom u Beogradu, na promociji svog trećeg romana “Zrno šećera u slaniku” u fočanskom Centru za kulturu i informisanje, istakla je da je poruka romana da je život slanik koji je protkan zrncima šećera, lijepim trenucima koji daju snagu da se ide dalje, te da čovjek treba da se raduje životu i da ne propušta životne prilike.

Kako je u rezenziji zapisao univerzitetski profesor književnosti Goran Maksimović, autorka u svom trećem romanu nastavlja sagledavanje životnih patnji i stradanja pojedinaca i čitavih naroda, uslovljenih krupnim društvenim i političkim lomovima na kraju 20. vijeka na nemirnom prostoru BiH i Srbije.

Vrećo je roman napisala u muškom rodu da bi, kako je pojasnila, pobjegla od poređenja sa vlastitim životom.

Navela je da je životni put junaka romana Nemanje Vukovića interesantan i pun teških trenutaka, da čitaoca vodi kroz osamdesete, devedesete i dvijehiljadite godine, od svoje pete godine do zrelog doba kada je već ostvaren čovjek.

“To je put od jednog seoceta u predgrađu Foče i govori o životu u ovom kraju, o bosansko-hercegovačkim običajima, o našim razlikama koje su nas spajale i zahvaljujući kojima smo kulturološki bogati”, navodi autorka.

Junak Tajane Vrećo sa pet godina, kada gubi roditelje, iz velikog grada dolazi kod ujaka i ujne na selo.

“Prilagođava se novom načinu života, kulturi  i jeziku, jer ijekavica mu je nepoznata, trudi se da očuva ekavicu zbog roditelja, a vremenom  se prosto saživi sa ovim ljudima, a kada bude izbjeglica  ponovo u Beogradu, odakle je krenuo kao mali, njega će zvati Boske. Težak put, pun teških trenutaka, sa četiri žene koje su omeđile njegov život, a neku katarzu i pročišćenje doživljava pisanjem svog prvog romana”, otkriva autorka dio radnje romana.

Vrećo kaže da bi roman mogla podijeliti na  dva dijela- naše razlike i naše nepripadanje.

“Jer drugi dio je izbjeglištvo, traganje za mjestom gdje bi se mogao nastaviti život, a na kraju moj junak se ipak vraća svojoj kući”, navodi Vrećo.

Ona ističe da je poruka romana da sve prođe, da čovjek treba da se raduje kada god mu se ukaže prilika, kad god mu se nešto lijepo dešava da uživa u tome.

“Poruka je da treba da slavimo život. U fokusu mi je ljubav prema bližnjima- prema suprotnom polu, prema prirodu, na kraju krajeva prema samom sebi”, poručila je Vrećo.

Direktor Centra za kulturu i informisanje Slavica Filipović kaže da je “Zrno šećera u slaniku” roman toka svijesti, psihološki, društveni i roman ličnosti.

“Nemanja Vuković, glavni junak, govori o svom odrastanju, o svom napuštanju i potrebi da nađe svoj pravi put, a vidjeli smo u romanu da je to put prema svojoj porodici”,ističe Filipovićeva.

Ona navodi da su posebna vrijednost romana opisi fočanskih predjela i mentaliteta ljudi, kako se nekada živjelo u Foči, kako se raslo, voljelo dok građanski rat devedesetih godina to nije prekinuo.

“Uživala sam dok sam čitala roman, a posebno mi je urezana u sjećanje ostala priča o ujni Jadranki, koja je u jednom momentu shvatila da je sa dječakom Nemanjom dobila ono što joj je godinama nedostajalo-  sina. I ona je sada imala sina da zagrli. Kada prolazi kroz selo, obraća se sljacima i govori: Vidite, i moje ruke su sada pune”, izdvojila je Filipovićeva jedan od upečatljivih dijelova.

Ona je podsjetila je da je ovo treći roman Tatjane Vrećo, a da je u Centru za kulturu i informisanje ranije promisan i prethodni roman „Devet grama duše“.

Izvor: Radio Foča

Podijelite vijest: