Kultura

Milunka Savić od srpskog šinjela i puške do plavog mantila i metle

22.01.2022 | 15:07 Milunka Savić od srpskog šinjela i puške do plavog mantila i metle

Monodrama „Milunka“ beogradskog teatra „Balkan novi pokret“ izvedena je na sceni Gradskog pozorišta u Foči. Životnu priču Milunke Savić, srpske heroine iz oslobodilačkih ratova i žene sa najviše odlikovanja u istoriji ratovanja iznijela je glumica Vesna Stanković.

Ovaj višestruko nagrađivani komad prati Milunkin životni put od djevojačkih dana, koje provodi u kopaoničkom selu Koprivnica, preko priključenja srpskoj vojsci u Balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu, do demobilizacije, nakon čega radi kao čistačica u banci.

Cijelog života imala je potrebu da zaštiti slabe i ugrožene, pa u Prvi balkanski rat odlazi umjesto bolešljivog brata, preobučena u muškarca, pod imenom Milun Savić. Neustrašiva u svakoj borbi, najviše poznata kao bombaš, tokom Bregalničke bitke 1913. godine ranjena je u grudi, kada se otkriva njen identitet.

Iako je sa vojnim pravilima bilo u suprotnosti da žena bude na prvoj liniji fronta, Milunku na njeno inistiranje da nastavi da se bori protiv neprijatelja otadžbine, zadržavaju u jedinici.

Boreći se rame uz rame sa muškarcima ranjavana je devet puta. U Prvom svjetskom ratu bila je dio čuvenog „Gvozdenog puka“, borila se na solunskom frontu i preživjela povlačenje srpske vojske preko Albanije.

Za sedam godina ratovanja dobila je čak 12 medalja.

Nosilac je vojne zlatne Karađorđeve zvijezde sa mačevima, zlatne medalje za hraborost „Miloš Obilić“, ordena Legije časti četvrtog i petog stepena, a kao jedina žena u svijetu odlikovana je ordenom francuskog Ratnog krsta sa zlatnom palmom.

Poslije demobilizacije kratko živi u Sarajevu gdje se udala i rodila djevojčicu. Usvojila je još tri kćerke i 37 djece hranila, podizla i školovala. Othranila ih je radeći kao čistačica u banci u Beogradu. Zaboravljena od društva skončala je život 1973. godine.

Glumica Vesna Stanković kaže da je za nju uloga čuvene srpske heroine bila veliki izazov i odgovornost da je prikaže publici, naročito što još ima živih svjedoka Milunkinog života.

-U vrijeme Milunke Savić u Prvom svjetskom ratu, pa nešto manje u Drugom svjetskom ratu, bilo je takvih heroina. Poslije toga ih nema. Mi sada nemamo tako značajnih žena. Postoje značajne naučnice, umjetnice i druge žene, ali sa toliko čovjekoljublja i nesebičnosti više se nijedna nije rodila-istakla je Stankovićeva.

Monodrama „Milunka” svojevrsna je ispovijest hrabre žene ratnika, ali i podsjećanje koliki je doprinos srpski narod dao za slobodu, te opomena za buduće generacije.

-Srbi svako malo ratuju sa drugima, nekada i sa samim sobom. Nažalost, to se nekako vrti i nikako da iz svoje istorije naučimo. Zato što mi ništa ne pamtimo, ni Milunke, ni kako su nas ti naši kvazi prijatelji prevarili, jedanput, pa drugi, treći put izdali. Opet ima tih nekih koji bi izdali Milunku da završi u Banjičkom logoru, opet ima petokolonaša u našim redovima. Svakodnevno ih susrećemo. Govore takve strahotne gadosti o svojim Srbima, o svojoj zemlji i onima koji su se krvavo borili baš na ovim prostorima prije samo 30 godina i izgubili jer su Srbi. Svi su dobili, jedino su Srbi izgubili-rekla je Stankovićeva.

Monodrama je nastala prema tekstu glumice Vesne Stanković, koja je stalni član Jugoslovenskog dramskog pozorišta i osnivač teatra „Balkan novi pokret“, u režiji  Petra Stanojlovića. Do sada je izvedena više od 240 puta širom Evrope, Australije i Sjeverne Amerike.

Izvor: Radio Foča

Podijelite vijest: