Aškrabina “Sasrbljenja”: Jedan smo rod u tri vjere

U fočanskom Centru za kulturu i informisanje predstavljena je nova knjiga Petra Aškrabe Zagorskog “Sasrbljenja”, u kojoj autor ukazuje na prisilno rasrbljavanje Srba kroz istoriju do danas, te na potrebu njihovog sasrbljavanja.

Pisac i istoričar iz Foče Petar Aškraba Zagorski priča da je istražujući prezimena porodica širom bivše Jugoslavije utvrdio da, sve što se ide dalje u prošlost, krvno srodstvo se savija u jedan lijevak.

“Vidio sam da potičemo od malog broja naših predaka- mi Srbi pravoslavni, a i Srbi koji su prevjereni u rimokatolike, islamce, Albance, Bugare, Makedonce i tako dalje. U knjizi sam se osvrnuo na istorijat, ali i na svakodnevna dešavanja, poput pitanja zašto se ide na Zapad”, kaže Aškraba.

On navodi da je utvrdio kada je koja porodica prešla na rimokatločku vjeru, kada na islam.

“Do danas mi niko nije našao neku pogrešku. Na Cetinju sam držao promociju o prezimenima, ljudi su ustajali i pitali za svoje porijeklo, a svi misle da ljudi na Cetinju najviše znaju. Meni se svakodnevno javljaju razni ljudi, ne samo pravoslavni, javljaju se i muslimani, traže kako oni kažu diskreciju, čega se ja držim, pitaju za porijeklo, od koga su, ja im objasnim  kako su se prije prezivali, koja im je bila slava”, navodi Aškraba.

Aškraba ocjenjuje da Srbi kada odu na zapad “udare nogom na sve u otadžbini i sve zaborave”.

“Naša pravoslavna religija nije napadna, blaga je, previše demokratična do anarhije. U knjizi govorim i o tome da nam Zapad određuje ko je intelektulac, ko je naučnik, a ko nije”.

Aškraba je u svojim istraživanjima koristio razne izvore, od nadgrobnih spomenika- grebnica, preko narodnog predanja do Dubrovačkog arhiva.

“U prvim istraživanjima pošao sam od kamenih grebnica- kada sam vidio da postoje osobita prezimena, kojih danas nema, kao Petojević, Kobilić, Miogostović, krenuo sam da ih istražujem, a kasnije sam se pomogao, naravno, Dubrovačkim arhivom”, objašnjava Aškraba.

On je posebno istraživao migracije Srba na ovim prostorima, pa je, između ostalog, utvrdio da je stara Crna Gora- Cetinje sa Katunskom nahijom, naseljena uglavnom sa područja Zelengore.

Ovaj neobični istraživač davnih vremena smatra da je, osim zapadnih sila, koje su kroz istoriju svađale Srbe nastojeći da ih tako oslabe, rasrbljavanju, odnosno odrođivanju braće drugih vjera, doprinijela i Srpska pravoslavna crkva.

“Srpska pravoslavna crkva je rekla početkom 20. vijeka da ko nije potpuni pravoslavac da nije Srbin. Po tome ne bi niko od nas bio Srbin. To je velika pogreška naše Crkve, a naravno i sa zapada su vršili takvu evidenciju”, ocjenjuje Aškraba.

On konstatuje da srpski narod zaboravlja predanja svojih predaka i navodi da kada bi danas ljudi znali pedesetak do sto poslovica od naših starih ne bi im trebalo mnogo pameti u životu.

“Sjećam se da nam je đed govorio, ako hoćete da budete pametni, nemojte ništa zboriti, jer ne može se nikad pametno kazati, koliko se može pametno prešućeti, to je filozofija. A danas se ljudi utrkuju ko će više kazati, slušaš u emisijama svaki dan po pet šest ljudi, a ništa nisi čuo”, zaključio je Aškraba.

Na sinoćnjoj promociji knjige, osim autora govorio je i direktor Centra za kulturu i informisanje Vladimir Pantović.

Izvor: Radio Foča