Maturanti Učiteljske škole - decenije prolaze, uspomene ostaju

Maturanti nekadašnje Učiteljske škole „Ivo Lola Ribar“ u Foči ponovo su sjeli u školske klupe i prisjetili se dana kada su u toj ustanovi sticali obrazovanje, stasavali kao ljudi i prosvjetni radnici. Prohujale decenije nisu izbrisale uspomene školskih dana nekadašnjim učenicima koji su u Foču pristigli iz raznih krajeva zemlje i svijeta.

Svi su saglasni, takve škole danas ne postoje.  Bivši đaci svih generacija od 1961. do 1973. koliko je postojala ova nadaleko čuvena škola mišljenja su da je danas obrazovanje drugačije, te da su oni, pored znanja, u Učiteljskoj školi sticali životna iskustva i usvajali vrhunske društvene vrijednosti.

Božana Todorović iz Bratunca, koja danas živi u NJemačkoj,  prisjeća se kako se izborila na pravo školovanja u Foči.

„Ja sam dijete rastavljenih roditelja. Imala sam maćehu koja je bila jako zla i tukla me je. Od nje pobjegnem majci i napišem Titu pismo u kojem sam objasnila da želim da idem u školu ali nemam mogućnosti. Od njega dobijem odgovor da odem u svoju opštinu i da mi oni moraju dati stipendiju. Odem iz Šapca, gdje sam bila kod majke, u Bratunac. Službenik kojem sam odnijela Titovo pismo nije mogao vjerovati jer pred njim stoji seljančica“, priča Todorovićeva za Radio Foču.

Kaže da joj je veoma žao što joj je taj službenik uzeo pismo.

„Dobila sam stipendiju za Učiteljsku školu koju sam voljela. Prikupljala sam dokumente i saznala da u Foči ima Učiteljska škola. Tako sam došla ovdje i to mi je bilo nevjerovatno drago, ova škola nam je svima predstavljala najbolju odskočnu dasku“, rekla je Todorovićeva.

Član generacije maturanata 1969. Miladin Janković rodom iz fočanske Slatine živi u Sjedinjenim Američkim Državama priča kako je Učiteljska škola bila izuzetno teška.

„Moj razred bio je 4-B i ostvarili smo rekord po uspjehu u školi i nagrađeni četvorodnevnim izletom na Tjentište. Od 30 učenika imali smo 12 odličnih i vrlodobrih. Morali smo naučiti da savlađujemo životne prepreke,. Ovdašnja iskustva bila su nam vodilja kroz život. Poslije rata otišao sam u Ameriku, gdje sam bio u redovnom školstvu i sedam i po godina u specijalnom. Kad sam došao poredio sam sve sa našim znanjem i iskustvom i prosto sam se šokirao. Tamo je matematika u drugom razredu srednje što je kod nas bila u sedmom ili osmom“, prisjeća se Janković.

Šezdesetu godišnjicu mature došao je da proslavi Marko Miličević iz Lazarevca, rođeni Rogatičanin. Kaže da i danas ima malo treme kada dolazi na susrete maturanata.

„Moramo se predstavljati jedni drugima jer su godine učinile svoje. Današnje obrazovanje i ondašnje je neuporedivo, a pogotovo se ne može porediti vaspitanje. Manje-više svuda je zloupotreba đaka. Umjesto da ih uče znanju, oni ih uče da se svrstavaju na jednu stranu. A svako svrstavanje na jednu stranu, osim prema nauci, je pogrešno“, rekao je Miličević.  

Iako ima 82 godine, Huseinu Haliloviću iz Goražda nije bilo teško da dođe na proslavu.

„1064. završena škola ali se još uvijek sjećam profesora, njihove dobrote i upornosti da nas nauče životu i radu sa djecom. Izveli su te generacije na pravi put. Bila su to teška vremena, bez televizije, pomagala i računara nego se baš učilo iz knjige, svojski, i čini mi se da je bilo bolje nego sada“, mišljenja je Halilović.

Iz Kozarske Dubice na susret školskih drugara došla je Milka Bursać, koja je Učiteljsku školu završila 1967. godine.

„Ova škola nam je dala jako dobar osnov i to nas je vodilo kroz cijeli život. Pomogla mi je i kroz posao koji sam radila kao sudija jer je trebalo i vaspitnog i psihološkog aspekta. Foča nam je ostala u dosta dobrom sjećanju i vrlo rado dolazimo ovdje i vraćamo se. Što se tiče moga razreda, prilično održavamo kontakte, inače sam rodom iz Čajniča i bilo nas je dosta u ovoj školi“, rekla je bivša učenica škole.

Profesorica u tadašnjoj školi bila je Mirjana Jovičić koja se prisjeća ozbiljnosti rada i odnosa nastavnika i učenika. Poseban utisak ostavio joj je „čas opraštanja“.

„To je bio čas kada učenici govore šta planiraju u nastavku života, kako planiraju profesiju, dalje školovanje... a oni su našli magnetofonsku kasetu Tozovca i kad sam ušla u učionicu, pustili pjesmu „Mirjana“. Bili su slobodni sa mnom, ali me niko nije „čupao za rukav“ i ne sjećam se da je iko ikad od njih zloupotrijebio tu slobodu“, priča Jovičićeva.

Naglašava da se fočanska ni po čemu nije razlikovala ni zaostajala od škole u Skoplju, odakle je došla da radi.

Rade Gagović, jedan od organizatora, rekao je da je okupljanje maturanata svih generacija Učiteljske škole postalo tradicionalno.

„Bilo je dvanaest generacija Učiteljske škole koja je bila kadrovski izuzetno jaka. Profesori su bili veoma pošteni i dobronamjerni pa su nas naoružali znanjem. Zahvaljujući njima mi smo se dosta uspješno kroz život snalazili“, rekao je Gagović  

Bivši učenici, kasnije prosvjetni radnici, gdje god su radili, prednjačili su po vaspitno-obrazovnim metodama, rečeno je na okupljanju maturanata Učiteljske škole koji su druženje nastavili u jednom od fočanskih restorana.

Novinar: Vladimir Pantović
Izvor: Radio Foča