Vijesti

Donijevši slobodu, vaznio se na nebo

31.10.2020 | 16:32 Donijevši slobodu, vaznio se na nebo

Blaženopočivši mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije volio je svoj srpski narod, ponekad na oštar i zabrinut način, volio tako da u njegovom prisustvu nikome nije bilo tijesno. Nosio je breme užasne mržnje, zbog onoga što je učinio prekrstivši uzduž i poprijeko Crnu Goru svojim pomenima i litijima.  Kako je vrijeme prolazilo, u njemu se sve više rađao Đed, Đed svih nas, čovjek koga možeš samo da voliš.

Blaženopočivši mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije volio je svoj srpski narod, ponekad na oštar i zabrinut način, volio tako da u njegovom prisustvu nikome nije bilo tijesno. Nosio je breme užasne mržnje, zbog onoga što je učinio prekrstivši uzduž i poprijeko Crnu Goru svojim pomenima i litijima.  Kako je vrijeme prolazilo, u njemu se sve više rađao Đed, Đed svih nas, čovjek koga možeš samo da voliš.

Ovim riječima oprostio se od svog profesora, njegov student, danas i sam profesor Bogoslovskog fakulteta, protojerej-stavrofor Darko Đogo, na komemorativnom skupu u Foči posvećenom upokojenom mitropolitu Amfilohiju, u organizaciji Fakulteta.

Evocirajući uspomene na studentske dane i susrete sa mitropolitom Amfilohijem, Đogo je istakao da su njegova predavanja na Bogoslovskom fakultetu  bila kao ispiti, a  ispiti kao predavanja.

-Gledajući ga i slušajući vidjeli smo čovjeka koji plijeni svojom autentičnošću. Da je sreo Amfilohija možda bi Dositej shvatio da još ima pustinjskih otaca u gradovima. Dugo smo spremali ispit kod njega, tražio je na prvoj godini da se pročita bar 30 knjiga iz dva njegova predmeta, knjiga po svemu različitih. Čitali smo ih koliko privučeni njima, a toliko ophrvani stidom da njemu ne izađemo na oči sa lažju-prisjetio se Đogo.

Đogo je otkrio kako ga je mitropolit Amfilohije, nakon jednog ispita, kada je u sebi bio donio odluku da sa njim krene na Cetinje i da se nikad ne odvaja od svoga, kako je rekao, Starca, prije nego što mu je to i saopštio, preduprijedio poukom o nevezivanju za ljude, već za Hrista.

-Hoću da budem vaš učenik, da vam čistim cipele ili perem košulju, ali da se nikad ne odvajam od Vas, rekao sam, nakon što sam položio ispit. Kaže meni prozorljivi Starac: „Blago meni, nikad nemoj da se vezuješ za ljude, to ti je danas veliki problem. Ljudi se vežu za Amfilohija ili Atanasija, a ne za Hrista. A moje i vaše je da ljude dovedemo Hristu, a ne da ih držimo uza se, otići ću i ja. Ko se veže za Hrista, preživjeće Amfilohija, tako, blago meni”, citirao je Đogo.

Ukazao je da mitropolitu Amfilohiju nije bilo lako i da su se ljudi o njega ogriješili kada se trudio da pridobije i one odavno svojom i tuđom voljom od Crkve dušom udaljene. Kosovski zavjet za njega je bio svakodnevica – Kosovo, kosti Srba čije je lobanje sastavaljao i služio pomen na razvalinama svetinja. Dočekao je slobodu, dočekao je da vidi čudo Hristovo, da može Gospod i od kamena i iz kamena narod načiniti sebi.

-Kao Moračaninu nametao mu se etos mudrosti, taktičnosti, ali bio je odveć dobar da bi prozreo ono najgore u ljudima. Zapravo, Starac je uvijek i jedino griješio iz dobrote, iz nesposobnosti da prepozna ad u čovjeku, jer su mu oči bile na Jagnjetu u kome je spas. Otišao je Starac licem k Svetom Petru Cetinjskom, licem Spasu svome. Nama ostavio da odgonetnemo tajnu kako se vezati za Hrista kada ode Amfilohije-kazivao je Đogo.

Nemjerljiv je bogoslovski doprinos vladike Amfilohija. Kompetentno je mogao da predaje i biblistiku i patristiku i sistematiku i crkvenu istoriju. Od osnivanja Bogoslovskog fakulteta u Foči, u teška vremena devedesetih godina prošlog vijeka, obavljao je dužnost profesora na predmetima Uvod u bogoslovlje, Eklisiologija i Katihetika.

Učestvovao je u osnivanju i uzrastanju ove visokoškolske ustanove pod omoforom Svetog Vasilija Otroškog, naglasio je dekan Vladislav Topalović:

-I nakon okončanja profesorske službe mitropolit Amfilohije nastavio je da očinski bdi nad radom ove naše najmlađe bogoslovske škole. Za Fakultet, Crkvu i narod bio je veliki blagoslov i znak Božjeg prisustva. Nesumnjivi velikan našeg doba, koji je poput Mojsija, koji je svoj narod izveo iz Egipta, ne dočekavši da na kraju uđe u tu obećanu zemlju, već da samo vidi njene rubove. Tako je i mitropolit Amfilohije izveo svoj narod iz duhovne pustinje i doveo ga do početnih rubova slobode, čega smo svi bili svjedoci u proteklih pola godine-kazao je Topalović.

Da se doprinos mitropolita Amfilohija nije zaustavio samo na osnivanju Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči ukazao je rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu Milan Kulić.

-Kao već svjetsko ime na polju pravoslavne teologije i duhovnosti dolazio je, držao predavanja, ispite našim studentima, učestvovao kao mentor i član komisija u magistarskim i doktorskim diseratacijama. Ostaćemo mu vječito zahvalni za nemjerljiv doprinos akademskom životu Univerziteta-rekao je Kulić.

Opraštajući se od blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, nastavnici, saradnici, studenti Bogoslovskog fakulteta, vjernici i svjedoci učitelja, graditelja i neustrašivog branitelja Svete Crkve Hristove izrazili su zahvlanost Bogu što su imali čast da žive u mitropolitovo vrijeme i da od njega uče. „Sjeti se i tamo Đede đaka svojih, nama si ovdje uvijek u molitvi, na diskosu, gdje smo svi sabrani“, poručeno je sa komemorativnog skupa.

Izvor: Radio Foča

Podijelite vijest: