Preminuo Ekrem Maglajlija - tvorac istorijskog uspjeha fočanskog fudbala

Nekadašnji fudbaler i trener fočanske „Sutjeske“ Ekrem Maglajlija, tvorac najvećeg uspjeha u istoriji fočanskog fudbala, preminuo je u Kanadi u 76. godini.

Maglajlija je kao fudbaler bio prvak Jugoslavije sa „Sarajevom“ 1967. godine, a kao trener predvodio je fočansku „Sutjesku“ od Sarajevske podsavezne lige, preko Sarajevske zonske lige i Regionalne lige Jug do Republičke lige BiH, odnosno „treće“ lige Jugoslavije.

Rođen je u Rudom 24. jula 1948. godine.

Veoma mlad je zaigrao za prvi tim „Sutjeske“ iz Foče, u jesen 1963.

Kako se navodi u monografiji fočanskog kluba „od početka se isticao brzinom, originalnim rješenjima, smislom za kolektivnu igru i odličnim centaršutevima sa krilnih pozicija“.

Ekrem Maglajlija, stoji u sredini

Tri godine kasnije, Maglajlija potpisuje za „Sarajevo“, sa kojim će osvojiti titulu šampiona Jugoslavije 1967. godine. U dresu bordo tima tada je nastupao još jedan igrač koji je ponikao u „Sutjesci“, golman Refik Muftić.

"Sarajevo" je tada stiglo do četvrtfinala Kupa šampiona, u kojem je eliminisano od "Mančester junajteda". Prethodno je, na proljeće te godine, Maglajlija imao prvi međunarodni nastup u meču Srednjeevropskog kupa između "Sarajeva" i mađarske "Ujpešt Dože".

Nakon povrede, Maglajlija se vraća u matični klub u Foču, pa zatim jednu polusezonu 1969. godine nastupa za „Slobodu“ iz Užica, ali se opet zbog povrede koljena vraća u „Sutjesku“ za koju sa povremenim prekidima nastupa do 1976. godine. Te godine preuzima prvi tim kao trener, kada počinje uspon fočanskog fudbala, koji doživljava zenit u sezoni 1979/1980. plasmanom u Republičku ligu BiH.

U monografiji kluba iz Foče ostale su zapisane riječi Ekrema Maglajlije o najuspješnijoj generaciji.

„Bila je to, po svemu, izuzetno kvalitetna, uigrana, atraktivna i borbena ekipa. Imala je sve, ali je ipak, nakon serije poraza u drugom dijelu prvenstva, ispala iz Republičke lige. Kao da su se odjednom ti mladići zasitili fudbala nestrpljivo očekujući da krenu tragom ponuda kojima im je obećavano sve. Gotovo svi su otišli, ali svi priznaju da im je u „Sutjesci“ ipak bilo najljepše“, stoji u monografiji.

Član te šampionske ekipe „Sutjeske“ Ranko Sekulić Zeka priča da je Ekrem Maglajlija bio veliki čovjek i veliki prijatelj sa svima koji su voljeli fudbal.

 „Ekrem je legenda Foče. Volio ga je čitav grad, imao je neku harizmu, krasila ga je ljubav prema ljudima i prijateljstvo, spremnost da svima pomogne, ostavio je trag koji niko ne može izbrisati. Prvenstveno, volio je fudbal, uložio je čitavog sebe da nam usadi ono što je potrebno da budemo dobri igrači“, kaže Sekulić, kome je Maglajlija, prije nego što će postati trener, bio i saigrač.

„Sutjeska“ je i prije Ekrema imala dobrih trenera, ali je on, ističe Sekulić, unio nešto posebno- ljubav i poštovanje prema svim igračima i izgradio ono što se danas zove timski duh, da su svi kao jedan i na treningu i poslije treninga.

„Na treningu se znalo- red, rad i diciplina, a kada se završi trening prema nama se ponašao kao drugar, jednak nama, šala, zezanje, izlasci, izleti, mnogo smo se družili, bili smo nerazdvojni. Napravio je veliki iskorak za fočanski fudbal, uveo je „Sutjesku“ u treću ligu Jugoslavije. Poslije toga, jedini  pravi uspjeh je ulazak u Prvu ligu Republike Srpske, premda se to ne može mjeriti sa onim uspjehom, jer znamo kakva je tada bila Jugoslavija i kakav je bio kvalitet fudbala“, smatra Sekulić.

Tih godina, prisjeća se Sekulić, stadion kraj Ćehotine redovno je bio pun- mečeve je u prosjeku pratilo od 2.500 do 3.000 vatrenih navijača.

„Stadion uvijek krcat, navijači su bili prepoznatljivi, bilo je baš kao u Brazilu, grad je živio za „Sutjesku“, a „Sutjeska“ za grad, igrači su bili veoma cijenjeni, svi smo uživali. U Foči su dolazili i mnogo prvoligaši Jugoslavije da igraju prijateljske utakmice i nikome nismo davali pardona. Dobili smo „Željezničar“, u kojem su igrali Bukal i Katalinski sa 4:1, dobijali smo i „Sarajevo“, imali smo ekipu koja je mogla igrati Drugu ligu Jugoslavije“, kaže Sekulić.

On se sjeća da su prvu polusezonu u Republičkoj ligi odigrali iznad svih očekivanja i da su proljeće dočekali na četvrtom mjestu.

„Bilo je to iznenađenje za čitavu BiH, da jedna mala „Sutjeska“ bude četvrta. Ja sam u drugoj polusezoni otišao u vojsku, a u ekipi je vjerovatno došlo do nekih neslaganja i trzavica, kola su krenula nizbrdo, uslijedili su porazi i ispali smo iz lige“, navodi Sekulić.

Ekrem Maglajlija završio je Učiteljsku školu i bio je direktor fočanske filijale UPI-ja, prehrambeno-ugostiteljskog giganta iz Sarajeva.

Za vrijeme bivše Jugoslavije, osamdesetih godina prošlog vijeka, kao trener je uspješno vodio i „Radnički“ iz Goražda i „Kozaru“ iz Gradiške. Nakon raspada zajedničke države, jedno vrijeme je radio u Makedoniji, gdje je osvojio titulu prvaka te države sa „Slogom Jugomagnat“ i sa njom je nastupao u  kvalifikacijama za Ligu šampiona 2001. godine.

                      Maglajlija sa Gulitom

Po završetku trenerske karijere, priča njegov sin Anel, osnovao je najveću školu fudbala u Vankuveru u Kanadi.

„Najbolji igrači koje je ikada trenirao, a to su njegove riječi, dolaze iz Doline heroja- kako je volio reći.“Sutjeska“ mu je bila kako igračka, tako i trenerska destinacija broj jedan. Nemoguće je bilo s njim pričati, a da mu suze nisu krenule kada se spomene Foča“, kaže sin Anel.

U svojoj bogatoj karijeri, Ekrem Maglajlija je obavljao i posao skauta za slavnu Barselonu.

Preminuo je 10. maja u Vankuveru. Iza sebe je ostavio ćerke Enu, Andreu i Arijanu, i sina Anela.

Novinar: Igor Janković
Izvor: Radio Foča