Petko Čančar-pravnik, političar, književnik: Tiha snaga, burnog vremena

Petko Čančar bio je jedan od rijetkih Fočaka koji je obavljao brojne važne javne funkcije u Republici Srpskoj, a koji je sve te funkcije nosio dostojanstveno i nikada nije dozvolio da ga ijedna „ponese“. On je sa poštovanjem i dostojanstvom obavljao svaku funkciju, ali je istovremeno bio dostupan svim građanima, svima koji su željeli da ga čuju, potraže od njega savjet ili pomoć. Bio je i ostao čovjek. Ovo su samo neke od odlika koje su krasile Petka Čančara sa kojima je javnost mogla da se upozna na večeri sjećanja na ovog istaknutog pravnika, političara i književnika. Veče je održano je na incijativu Opštine Foča.

Otac, suprug, prijatelj, vrstan pravnik, predsjednik Skupštine opštine Foča, narodni poslanik, predsjednik Vrhovnog suda i sudija Ustavnog suda Srpske, ministar pravde, savjetnik predsjednika Republike, književnik. Sve je to bio Petko Čančar. Uz sve to, živio je tiho i skromno. Tako je i otišao.

Čovjek kojem je Drugi svjetski rat prekinuo djetinjstvo docnije će najljepše pisati za djecu. Dječak iz Orahova kod Foče postaće ugledan pravnik bez ijednog izgubljenog spora i to u vrijeme nekadašnjeg sistema lišenog politikanstva, korupcije i strančarenja, gdje je znanje bilo u vrhu društvene vrijednosne ljestvice. Radoholičar, branilac radničkih i imovinskih prava, čovjekoljubac, veliki patriota i rodoljub koji je u najtežim trenucima branio pravo na slobodu i opstanak srpskog naroda na ovim prostorima.

Pomalo gordo i vrlo dostojanstveno nosio je svoj krst, želeći uvijek i mnogo da sebe da drugima, ne tražeći ništa zauzvrat. Bio je priznat, a sve što je stekao rezultat je napornog rada i prakse.

Ne mogu, a da nisam zadovoljan, jer ono što sam uspio u životu zapravo je ispunjenje svih mojih želja, rekao je Petko u jednom od posljednjih razgovora sa sinom Sašom koji brižno čuva očeve dokumente i rukopise.

-Otac je rođen 1936. godine, to su te generacije koje pripadaju vremenu koje je rat zakinuo za djetinjstvo. Škola je kasnila, hljeba je bilo kad bi bilo… Preko noći je morao da odraste, ostao je mlad bez oca i morao je da se stavi u ulogu očinske figure prema svojoj braći i sestrama što ga je još više očvrsnulo i dalo mu snage i karaktera. Starije generacije vrlo dobro znaju kakva su to vremena bila, poslijeratne godine, suše, težak život. Uvijek je zato isticao i insistirao na radu, učenju, govorio je da je znanje najširi prozor u svijet. Volio je da uči o drugima, smatrao da se spoznajući druge i mi sami mijenjamo, postajemo bogatiji i kultivisaniji-ispričao je Saša.

Književnost je zavolio još u gimnazijskim danima. U zrelijim godinama izrasta u pasioniranog ljubitelja eseja, dječije poezije, aforizama.

Poznavaoci književnosti i pisane riječi dobro znaju da pisac aforizama ne može biti bilo ko. Naprotiv, to može biti samo čovjek duboko prožet naukom, svestrano i pouzdano obrazovan za knjigu, iz čije se obrazovanosti stvara aforizam kao najviši vid saznanja suštine. Petko je kroz svoje aforizme komunicirao sa svijetom i to najviše onda kada se povukao u sopstveni, kazao je profesor književnosti Radisav Mašić.

-NJemu zdravlje nije dozvoljavalo da se poslije penzionisanja malo više druži sa ljudima i prijateljima, da duže piše, što je i želio. Polako se povlačio u samoću i tako proveo posljednje godine razgovarajući sa svijetom kroz aforizme kojih je objavio u pedesetak knjiga. I kad iščitamo te aforizme shvatićemo njegov odnos prema društvu i ljudima i svima onima kojima je želio i imao šta da kaže. Živio je skromno, u stanu koji je dobio od Jugoslovenske narodne armije sa svojom porodicom. Obavljajući tolike funkcije nikada mu nije palo na pemet da bi možda bio red da možda još jednu sobu dobije. Petka je interesovalo nešto drugo. On je bio čovjek koji je imao veliko poštovanje među ljudima, a njemu je do toga bilo posebno stalo-kazao je Mašić.

Skromni i smireni Petko Čančar stao je uz svoj narod u trenucima kada je to malo ko htio i smio da uradi. U trenucima kada je otadžbina zvala, bio je jedan od rijetkih koji je na sebe uzeo najveći dio tereta. To se, prema riječima načelnika opštine Milana Vukadinovića, nikada ne smije zaboraviti.

-Bio je glava naše lokalne zajednice, dao je veliki doprinos razvoju Foče u poslijeratnom periodu i na sebi svojstven način bio svima dostupan. Zbog svega zaslužuje našu veliku zahvalnost i poštovanje. Ove godine na Dan opštine, 9. maja, dodijelićemo našem Petku, posthumno, najveće odlikovanje-Povelju Opštine Foča-rekao je Vukadinović.

Za rad i zasluge u stvaranju i afirmaciji Republike Srpske Petko Čančar odlikovan je Ordenom Nemanjića prvog reda 1994. godine. Preminuo je 15. marta u Foči u 88. godini života. Sahranjen je 19. marta na mjesnom groblju u Orahovu.

Novinar: Radmila Prvulović
Izvor: Radio Foča