Uprkos hladnom proljeću i štetama od medvjeda, pčele napunile košnice

Nepovoljne vremenske prilike- hladno i kišovito proljeće, te česti upadi medvjeda u fočanske pčelinjake, koji su u potrazi za slatkim zalogajem lomili košnice, nisu omeli pčele da ostvare gotovo rekordne prinose meda.

Ova godina za pčelare je bila najneobičnija u posljednjih nekoliko decenija, pričaju u fočanskom Udruženju „Polen“, jer su se na kasne mrazeve nadovezale dugotrajne kiše gotovo do kraja maja, pa su se pčele slabo razvijale, ali uprkos svemu priroda je, mada sa zakašnjenjem, dobro medila, a pčele su bile izuzetno vrijedne i na veliko iznenađenje donijele su prilično dosta meda.

Uz sve to, medvjedi su se ovog ljeta, kao nikada do sad, spustili gotovo do same Foče, pričinjavajući velike štete u pčelinjacima.

Potpredsjednik Udruženje pčelara „Polen“ Radan Mimić navodi da su svi koji su uspjeli da sačuvaju pčele da se ne roje do perioda kada su šuma i livada počeli da mede, a to je bilo krajem maja, imali velike prinose meda.

„Iznenađujuće, bila je dobra paša, ja sam vozio pčele u Kalinovik prema Oblju i veoma sam zadovoljan, jer livada je medila do kraja septembra. Ko god je malo poveo računa i odvezao pčele na livadsku pašu u Zavait, prema Šćepan Polju ili prema Kalinoviku,  sigurno da je zadovoljan, godina je bila mnogo bolja nego prošla i  jedna od najboljih u posljednjih četiri, pet godina“, kaže Mimić.

On precizira da su fočanski pčelari imali u prosjeku 25 do 30 kilograma meda po jednoj košnici, odnosno po proizvodnom društvu, što je izvanredan prinos.

„Nije bilo kod svih tako, jer se kod dosta pčelara desilo da im se pčele roje u maju, a poslije pčela više nema dovoljnu snagu da donese ni za sebe, a kamoli za domaćina. LJudi koji nisu vozili košnice dalje od Foče imali su problema, jer kasnije ovdje nastane suša, pokosi se trava i onda dođe do problema sa pašom“, pojašnjava Mimić.

Mada u Foči ima bagrema, noćna temperatura nije pogodna za medenje ovog drveta. Mimić priča da noćna temperatura ne bi smjela spasti ispod deset stepeni, a da u Foči u to vrijeme godine, zbog okolnih planina, noći nisu tako tople, što sprečava medenje bagrema, pa su prinosi bagremovog meda na ovom području rijetki.

„Ovdje dominira livada i šuma kada medi, bilo koja, što zavisi od toplote i množenja biljnih vaši, koje proizvode taj med. Evropa voli monolitne medove, kao bagrem, i on je najskuplji med u svijetu, ali kada pričamo o kvalitetu- livada i šuma su najkvalitetniji med, s obzirom da su iz raznolikog drveća, odnosno travki i cvejtova i što se tiče vitamina to je najbolji med, tako da Foča ima sigurno najbolji med jer je okružuje takva priroda“, navodi fočanski pčelar.

Na koju god stranu od Foče da se krene sa pčelama, biće dosta meda, a bitno je pčele u jesen svesti nizbrdo, na najnižu tačku u okolinu Foče, da bi se na proljeće brže razvile, pa kad dođe vrijeme obavezno ih voziti u više krajeve.

Godina je za pčelare počela neuobičajenim vremenskim prilikama i kašnjenjem vegetacije, a nastavila se  štetama koje su u pčelinjacima nanijeli medvjedi. Ovi nezvani gosti u više navrata su upadali i u Mimićev pčelinjak,  koji se nalazi nadomak Foče u naselju Gradac, sladeći se medom i uništavajući košnice.

Nakon posjete medvjeda
„Nikada u istoriji nije zabilježeno da su medvjedi, prvo u ovolikom broju, a drugo da su ovako nisko sišli, jer ja sam odmah ovdje preko Drine, do grada. Četiri puta su mi bili u pčelinjaku i svaki put po jednu košnicu su rasturili. Bio je i u Kutima, ma svugdje, nema pčelara koji se nije žalio“, kaže Mimić.

On dodaje da, na sreću, medvjedi nisu nikoga od pčelara napali.

„Meni je prišao blizu, pucali smo iz plašljivca, a kažu da medvjed pamti lokaciju i probleme. Ako ga udari električna čobanica, po pet godina se ne vraća na isto mjesto, od tog bola, osjetljiv je na te stvari. Hvala Bogu, još nikoga od pčelara nije napao, valjda će tako i ostati“, priča Mimić.

Uz posredovanje lokalne uprave, Udruženje pčelara „Polen“ konkurisalo je pri Svjetskoj organizaciji za hranu i poljoprivredu /FAO/, za nabavku električnih čobanica.

„Prošli smo taj projekat, dobićemo 35 čobanica, da se probamo zaštiti od medvjeda, mada i to nije garant, ali bar da probamo“.

Udruženje „Polen“ donijelo je odluku da cijena meda ove godine ostane na prošlogodišnjem nivou od 25 KM po kilogramu. Pravi med nikada ne može biti skup, ali je problem pojava lažnog meda.

„Mi pčelari stalno apelujemo na opštinske inspektore da se malo pozabave sa ljudima koji prodaju med koji nije isparavan, odnosno koji nije pravi med. Naišli smo na ljude koji prodaju med po 15 i 20 maraka, a mi znamo da uošte nemaju pčele, nego da ga negdje kupuju, a to je vjerovatno šećer umućen sa vodom i dodata neka aroma i boja i ljudi toga treba da se čuvaju, da ne nasjednu“, upozorava Mimić.

On ističe da je danas veoma teško, pa i gotovo nemoguće prepoznati lažni med, a koliko su falsifikatori usavršili taj posao govori i podatak da njemačke laboratorije moraju i po mjesec dana da ispituju med da bi potvrdile koji je pravi, a koji lažni.

„Tako da sve one metode- okrenite teglu ovako ili onako, sve je to netačno. Jedino što vam može dati pravu informaciju jeste ako dobro poznajete pčelara i vjerujete mu ili  ako i to ne znate, onda tražite kristalisani med. Jedino se pravi med može kristalisati, ne postoji druga garancija“, poručio je Mimić.

Pravi med je jedina roba koja se nikada ne može pokvariti, jer i kada odstoji ne gubi svojstva.

Kada je, poput ove, godina izuzetno medonosna, pa se možda ne prodaju sve količine u istoj godini, ne postoji pčelar kome je med propao, uvijek se proda.

Imajući u vidu inflaciju i sveopšti rast cijena, pojedini pčelari predlagali su da se poveća cijena meda, ali je Upravni odbor Udruženja bio protiv toga.

„Na sastanku Udruženja prva stvar koju smo rekli jeste da nas je sramota ljudima tražiti 30 maraka za teglu meda. U ovom svijetu napumpavanja cijena, smatramo da treba povući ručnu i stati sa dizanjem cijena“, dodao je Mimić.

Subvencije za proizvodnju meda u Srpskoj su mnogo manje u odnosu na Federaciju BiH i zemlje okruženja, a iz udruženja „Polen“ poručuju da bi nadležne institucije morale da prepoznaju značaj pčelarastva, s obzirom da je med lijek, a ne hrana i da bi mogao biti ozbiljan izvozni potencijal.

Udruženje „Polen“ trenutno ima između 50 i 60 članova, a stvarni broj pčelara u Foči je mnogo veći, jer se, iz različitih razloga, ne učlanjuju svi.

Na području opštine Foča je oko 4.000 košnica, što nije malo, ali nije ni mnogo, poručuju iz „Polena“, imajući u vidu ogroman potencijal za proizvodnju livadskog i šumskog meda.

Izvor: Radio Foča