Vjeroučitelj Radan Mimić: „Kroz igru se najlakše uči“

Učitelj, nastavnik i profesor su najvažniji faktori u obrazovanju ali i sazrijevanju čovjeka. Koliko znanja prenesu, ulože truda i zainteresuju učenika za nauku koju predaju, toliko bi trebalo biti usađeno u njegov intelekt i biće.

Radan Mimić, vjeroučitelj u OŠ „Veselin Masleša“ ima poseban pristup nastavi, zbog čega djeca uživaju na njegovim časovima, usvajajući znanje koje je potvrđeno visokim ocjenama.
Danas je djecu teško zainteresovati za bilo šta jer sve njihove prohtjeve i radoznalosti zadovolji internet. Posredstvom telefona ili tableta, u par koraka su na adresi koja ih zanima. Brzo savladavaju tehnološke alate i vješto koriste sve sadržaje koji se nude. Ali, ostaje nenadoknadivo znanje iz prirodnih i društvenih nauka, iz programa po kojima škole rade.
Vjeroučitelj Radan Mimić je učenike svoje škole uspio zainteresovati posebnom metodom, koju sam objašnjava, a koja se pokazala efikasnom. „Trudim se da im škola bude kao igra. Djeca najviše vole da se igraju i najbolje uče kroz igru. Oni teško prihvataju i shvataju šta je autoritet. Ja se trudim da se spustim na njihov nivo, da nađem neku žicu koja povezuje mene i njih. Ono što je najbitnije, a što se dešava apsolutno svaki put, je da će mi, kad uđem u učionicu, bar njih 5-6 prići za katedru da mi ispričaju nešto intimno iz njihovog života. Djeca hoće da ih neko sasluša, da ne osjete da ih neko gleda sa visine, već da osjete kao da smo drugari. Svakog od njih saslušam i priđem svakom djetetu kao sebi ravnome i time ih kupim“, priča Mimić.

„Prvih nekoliko minuta časa prođe u pozdravljanju, tom razgovoru, nakon čega  se oni smire“, kaže vjeroučitelj, dodajući da su poslije pažljivi na času i da nema nikakvih problema. 
„Djeca su ista ali dolaze iz različitih okruženja, nekome treba manje, nekome više vremena da savlada gradivo. Ipak, najveći broj njih je dobro prihvatilo takav pristup i uspjeh je neizostavan“, kaže Mimić. „Većina djece nauči na času sve što je potrebno. Svakako vjeronauka treba da nauči djecu da budu dobri i pošteni ljudi, a znanje je lako nadoknadivo ako stremite ka pravim vrijednostima“, ističe Mimić.
Ovaj nastavnik kaže da je postavio jasan kriterijum i da đaci sami određuju ocjenu kada odgovaraju. „Ustane i sam kaže – ja odgovaram za 4. On zna koliko je naučio i šta će dobiti, tako da sam sebe ocjenjuje, i tu se nikad niko ne ljuti. Mi se dogovorimo, ovo je za 4, ovo za 5, a ako ne može, onda za 3. Poslije ih bude sramota što ne mogu da odgovaraju za visoku ocjenu i to ih motiviše da se spreme i bolje nauče, ali ta ocjena mora da se zna“, kaže ovaj vjeroučitelj.   
Pokretanje šahovske sekcije u područnoj školi na Brodu, otvorilo je nove dimenzije u aktivnosti učenika, iskazali su veliko interesovanje za ovu igru, a za to je posebno zaslužan vjeroučitelj Mimić. Iako je nekad šah imao dugu tradiciju i veliki uspjeh na našim prostorima, danas to nije slučaj pa je posebno teško bilo usmjeriti djecu za šahovsku tablu.
„Trudim se da većina tih stvari budu besplatne. Želim da se u sekciji djeca osjećaju kao svoj na svome. Na času dobiju taj lični odnos sa mnom, kasnije se to prenese na sekciju, oni se osjećaju potpuno bezbjedni i sigurni, u ambijentu koji im prija, a kroz igru mnogo nauče. Pogotovo kad odu na takmičenje i ostvare neki rezultat, oni se veoma zainteresuju i jedva čekaju da ponovo dođu“, kaže Mimić. 
Svi prosvjetni radnici u našim školama se trude da prenesu znanje, obrazuju kadrove i izgrade ljude od te djece. Mnogi od njih posežu za sličnim metodama, veliki broj njih je i nagrađivan za inovacije i poseban pristup nastavnom procesu. Primjer vjeroučitelja Radana Mimića samo je jedan od njih.

Izvor: Radio Foča