„Ujed Ujedinitelja“ : Ideja jugoslovenstva – najveća greška srpskog naroda
09.06.2022 | 16:28
Da li je stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca najveća greška kralja Aleksandra Karađorđevića Ujedinitelja, da li je ideja stvaranja Kraljevine, a kasnije Jugoslavije, bila povod za smrtnu presudu Dragutinu Dimitrijeviću Apisu i drugim vojnim starješinama, u Solunskom procesu, koji su se protivili ideji jugoslovenstva, samo su neka od pitanja na koje Nebojša Rudan, iz svog ugla, u romanu „Ujed Ujedinitelja“ donosi odgovore.
U periodu nestanka carske Rusije i svirepog ubistva članova porodice Romanov, kako govori Rudan, Kralju Aleksandru se ukazala prilika da ostvari zamisli svog djeda Nikole Petrovića i ujedini Južne Slovene u jednu državu i tako se odrekne ideje Svetosavlja. „Aleksandar je bio megaloman i htio je nakon nestanka Romanova da on bude pravoslavni car na Balkanu, koji će stvoriti državu po ugledu na carsku Rusiju kojaje imala više nacija u svom sastavu. Njegova stravična greška je bila stvarati višenacionalnu i višekonfesionalnu državu, jer znamo da je vrlo teško napraviti državu u kojoj će ravnopravno živjeti rimokatolici i pravoslavci. Bilo je iluzorno očekivati da Hrvati i Slovenci, koji su prije toga bili Austrougarske provincije, mogu prihvatiti jednog pravoslavca za svog kralja. Prije ubistva u Marselju kružila je među Hrvatima krilatica „Kada mi Hrvati nemamo svoga kralja, da bar Srbima smaknemo njihovog“, kaže Rudan.
Zbog čega je kralj Aleksandar svog rođenog brata Đorđa strpao u ludnicu, nakon što se Đorđe povukao i odrekao prijestola? Rudan je brojne stranice romana ispisao upravo o Đorđu i njegovom viteškom ratovanju, a kasnije utamničenom životu u psihijatrijskoj bolnici u okolini Niša, koju je napustio tek nakon bombardovanja Beograda na početku Drugog svjetskog rata: „Sve dijagnoze o Đorđevoj bolesti bile su izmišljene, zvanični ljekari psihijatri su potpisivali te nalaze po naređenju kralja Aleksandra koji je bio autokrata i despot i jednostavno niko nije smio da mu se protivi. Đorđu je to bila velika životna škola, da se nakon golgote i patnje i 15 godina provedenih u neuropsihijatrijskoh bolnici povuče u miran život. On je prošao tešku golgotu i nakon Aleksandrovog ubistva, jer namjesnik knez Pavle Karađorđević koji je vladao Srbijom do punoljetstva Aleksandrovog sina, takođe nije htio da odobri Đorđevo puštanje na slobodu“, ističe Rudan.
Njemačka okupacija Srbije donijela je slobodu Đorđu Karađorđeviću, koji je nakon Drugog svjetskog rata poživio 1972.godine. Rudan tvrdi da on, svojom prirodom velikog ratnika i rodoljuba, ne bi bio dobar vladar Srbije jer nije imao diplomatske manire niti je znao da se „igra“ sa ljudima i njihovim sudbinama kao Aleksandar.
Rudan priču o romanu zaključuje tvrdnjom da je kralj Aleksandar Karađorđević Ujedinitelj, nakon brojnih grešaka koje je napravio dok je bio na tronu Srbije, priželjkivao svoje ubistvo u Marselju, koje se i desilo 9.oktobra 1934.godine. Prema Rudanovim tvrdnjama, Aleksandar je nakon atentata u očima svih Srba i Jugoslovena život skončao kao žrtva fašizma, što mu je i bio krajnji cilj.
Izvor: Radio Foča