Nacionalni park Sutjeska – mjesto gdje dah zastaje, a priroda vlada

Miriše domaća kafa. Na stolu svježa i topla pita sirnica, a gore iznad ponosno stoji Maglić i najviši vrh u našoj zemlji. Ručak sa najljepšim pogledom u BiH, na Prijevoru, visoravni ispod planine Maglić, na 1 700 metara nadmorske visine.

Vrijeme ovdje kao da stoji, a na prolaznost upućuju samo oblaci koji se kreću visoko iznad i šum prirode oko nas. Čuje se i žamor nas dvadesetak, mahom novinara i turističkih radnika, učesnika ovogodišnjeg FAM trip putovanja, koje drugu godinu zaredom organizuje Nacionalni park Sutjeska.

Cilj je da se predstave sve ljepote ovog parka a tema za razgovor već na Prijevoru ima mnogo, jer se na drugoj strani ove visoravni pruža pogled na čitav lanac vrhova – od Trnovačkog Durmitora, Studenca i Badnja na Volujaku do Zelengorskih visova u daljini. Zaposleni u parku spremno daju odgovore na sva naša pitanja. Posebno nas interesuje kuda to idu grupe turista koji dolaze do Prijevora i onda nastavljaju dalje.

– Ovdje inače polaze sve tačke uspona prema samom Magliću. U nastavku puta je i Trnovačko jezero koje je u susjednoj Crnoj Gori . Sam Prijevor nudi prelijep pogled na Zelengorske visoravni, Volujak i sve ostalo u okolini – priča nam jedan od naših domaćina, Đorđe Vuković, zaposlen u Nacionalnom parku Sutjeska.

Prijevor je, kaže, samo dio onog što čini ovaj Nacionalni park, koji je osnovan još 1962. godine. U pitanju je pravi prirodni biser Republike Srpske koji je pod zaštitom UNESCO-a. Nudi za svakoga po nešto, od laganih šetnji do raznih sportskih i drugih aktivnosti, a posebno bogatsvo čini raznovrsnost biljnog i životinjskog svijeta.

– Pored prirodnih vrijednosti na ovoj strani Sutjeske možemo da predstavimo javnosti plato Zelengore sa glacijalnim jezerima, kojih ima osam a mi upravljamo sa pet. Tu je ustanovljeno i posebno lovište „Zelengora“ još iz perioda Austrougarske. Što se tiče biodiverziteta, tu su vodozemci, kičmenjaci pa i endemične vrste insekata. Medvjed, vuk, srneća divljač i mnoge druge specifične vrste, našle su svoj dom upravo ovdje – dodaje Vuković.

U nadi da ćemo neku od ovih zanimljivih životinja i sresti, put nastavljamo dalje ka Dragoš Sedlu, jednom od vidikovaca u sklopu parka. Osim što se pred nama otvara prelijep pogled na Perućicu, jednu od posljednjih prašuma u Evropi, Dragoš Sedlo je specifično i po još jednom prizoru ali i zvuku. U pitanju je Skakavac,vodopadsmjšten u srcu Perućice, koji ima ponor sa preko 70 m visine.

Trenutak za pamćenje i prilika za fotografisanje, a onda nastavljamo svoj put prema vidikovcu Beškita, koji nam nudi mnogo širu sliku o veličini parka. Pogled sa ovog mjesta je specifičan jer je sa jedne strane Perućica a sa druge Dolina heroja i Tjentište.

Naše trodnevno druženje počelo je upravo na tom mjestu, desetak kilometara od vidikovca, u hotelu „Mladost“ nadomak najvećeg spomenika mamorijalne zone parka. U pitanju je jedan od najpoznatijih spomenika iz komunističkog perioda, monumetalno djelo akademskog vajara Miodraga Živkovića. Spomenik koji podsjeća na sve žrtve borbe i trajni ožiljak koji je 1943. godine nanijela operacija „Švarc“. Tada su se na Sutjesci sudarile dvije sile, jedna velika, njemačka osvajačka i druga šest puta manja, slabije opremljena i partizanska. Sukobi su trajali od 15. maja do 15. juna i iza sebe ostavili 7.500 hiljada partizanskih žrtava.

– U podnožju spomenika nalazi se spomen-kosturnica gdje su sahranjeni posmrti ostaci 3.301 borca, dok su imena poginulih ispisana na zidovima spomen-kuće koja je u neposrednoj blizini . Nedavno smo renovirali i nekada potpuno devastiran objekat Muzeja „Bitka na Sutjesci “, tako da se sada i on pridružuje tome memorijalnom kompleksu – pojašnjava Mirjana Radović, rukovodilac Sektora za razvoj unapređenje, prezentaciju i popularizaciju NP Sutjeska.

Pored prirodnih ljepota i raznih avantrustičkih sadržaja upravo je istorija ovog mjesta jedan od razloga što sve veći broj ljudi posjećuje park, otkriva nam Radović. Tako je, kaže, Sutjesku prošle godine posjetilo više od 100.000 ljudi. Među njima je najviše posjetilaca iz zemlje i regiona ali raste i broj turista iz inostranstva. Priroda i osamljenost privukli su tako u ovu oblast i Majka i Kler, dvoje mladih ljudi iz Londona. Kažu željeli su bar na kratko da odmore od „betonske džungle“ u kojoj žive.

– Hodali smo, penjali se po planinama i vidjeli predivna jezera. Ovdje nema nikoga i jednostavno je prelijepo, kaže Kler.

Pričaju da nisu znali šta da očekuju. Upravo zato će se potruditi da ljudima prenesu što bolju sliku o parku ali i čitavoj BiH.

– Odrasli smo slušajući o ratu. Znali smo samo to. Kada smo rekli prijateljima i porodici gdje idemo svi se pitali kako li je sada ovdje. Upravo zato je bilo divno isksutvo doći u Sarajevo a potom i ovdje i vidjeti kako je sve divno i kako su svi prijateljski nastrojeni, kaže Majk.

Za kraj nam ovo dvoje Britanaca kažu da su u Nacionalnom parku Sutjeska pronašli nešto tako jednostavno ali ipak veoma dragocjeno, ono što mnogi traže pa možda i mi. U pitanju su kažu vrijeme i prostor dvije stvari kojih sve manje imamo a koje su od nastanka pa do danas bogatstvo Nacionalnog parku Sutjeska, koje se vidi ali prije svega osjeti.

Izvor: Istokrs.com