Fočanski učitelj Marko S. Popović - srpski lučonoša u najtežim vremenima

Marko S. Popović Rodoljub, srpski učitelj i sveštenik s kraja 19. i početka 20. vijeka, čitav svoj životni put posvetio je srpskoj školi i Crkvi, dajući primjer kako se opstaje u najtežim vremenima, a njegova poučna riječ i danas je savremena i primjenjiva, rečeno je u Foči na promociji prvog toma njegovih sabranih djela. Djela ovog velikog prosvjetnog i nacionalnog radnika, tri godine je po raznim arhivima prikupljao protojerej Marko Gojačić uz pomoć mostarskih đaka, a knjiga je izašla u izdanju "Vidoslova", izdavačke djelatnosti Zahumsko-hercegovačke i stonsko-primorske eparhije.

Prvi tom sastoji se od osam knjiga koje je Marko S. Popović objavio između 1892. godine i 1925. godine, a prve tri su štampane dok je kao učitelj radio u Foči.

Prva knjiga su „Srpske sevdalinke“ koje je prota skupljao u Foči, Stocu i Pljevljima, odakle je rodom. Objavio je 219 srpskih sevdalinki u kojima su najčešći likovi lijepa Mara i Jovan-beg ili kujundžija Jovo.

Druga knjiga su književni radovi i putopisne crte sa pjesmama, koje je on pisao, a treća knjiga je pripovijetka „Sve za narod“, koju je objavio 1894. godine.

Od ostalih knjiga zastupljenih u prvom tomu, priređivač protojerej Marko Gojačić posebno izdavaja pozorišni komad „Nevesinjska puška ili krv za slobodu“, napisan 1895. godine, a zbog političkih prilika štampan mnogo kasnije, 1925. godine.

„Ovo djelo govori o istorijskim događajima koji su izuzetno važni za našu istoriju, tako da bi bilo lijepo i dragocjeno da se taj tekst pretoči u pozorišni komad, da se odigra i da se oživi duh prote marka Popovića“, ističe protojerej Marko Gojačić.

U prvom tomu zastupljen je i pozorišni komad "Narodni prijatelji- istinita šala u tri čina s pjevanjem", kao i poema "Suze na grobu Đorđa Nikolajevića, mitropolita i velikog srpskog dobrotvora".

Na promociji u „Muzeju „Stara Hercegovina“, priređivač sabranih djela rekao je da je prota Marko S. Popović živio u skladu sa svojom pripovijetkom „Sve za narod“.

Gojačić je istakao da je u uslovima nepismenosti i teškog života pod austrijskim jarmom, Marko S. Popović besjedama, propovijetkama, pjesmama, putopisnim crtama, pozorišnim komadima nastojao da prosveti i pouči čitaoce, učvrsti njihovo rodoljublje, ojača slogu ljubav i međusobno razumijevanje naroda različitih vjeroispovijesti.

„Važno je da mlađe generacije čitaju njegove tekstove i apelovao bih i na sveštenstvo da zapisuju što više. On treba da bude putokaz za nas sveštenike koji živimo sto godina poslije njega, ostavio je značajnu duhovnu nit na koju se možemo samo nadovezati i to su pravi temelji koje je postavio za Crkvu“, poručio je Gojačić.

Prota Marko S. Popović rođen je u Pljevljima 1869. godine, a nakon osnovne škole u rodnom gradu, gimnaziju je pohađao u Sarajevu i Srpsku bogosloviju u Reljevu. Učiteljsku službu započeo je u Stocu 1887, a od 1889. do 1894. učiteljuje u Srpskoj varoši u Foči, gdje se ženi Sofijom iz ugledne fočanske zlatarske porodice Tošović.

Učitelj i sveštenik Marko S. Popović, stoji treći slijeva 

U Crkvi Svetog Nikole u Foči rukopoložen je za đakona, a svešteničku službu počinje 1894. u Nevesinju. Od 1897. do 1910. godine paroh je u Konjicu, a od 1910. do smrti 1936. u Mostaru, gdje je i sahranjen.

Dok je službovao u Foči učestvovao je u mnogim kulturnim aktivnostima, pa je tako bio perovođa, odnosno sekretar Srpskog pjevačkog društva „Sveti Sava“ i perovođa srpske crkvene opštine.

Kao istaknuti borac za crkveno-školsku autonomiju Srba u BiH pod Austrougarskom, na početku Prvog svjetskog rata zajedno sa drugim rodoljubima osuđen je u „Veleizdajničkom procesu“ u Banjaluci, pa je tamnovao punih 35 mjeseci.

Direktor Muzeja „Stara Hercegovina“ Danko Mihajlović ističe da je prota Marko Popović ostavio veliki broj značajnih tekstova o crkvenim knjigama i biblioteci u Foči, koja će kasnije biti uništena.

„Takođe, kao putopisac obilazio je srednjovjekovne ostatke crkava, manastira i starih utvrđenja, tako da i za istoriografiju ima veliki značaj, jer su njegovi zapisi nastajali prije sto godina kada su te građevine bile u boljem stanju. Skupljao je materijal i poklanjao tadašnjim ustanovama, kao što su Zemaljski muzej i crkveni muzeji“, kaže Mihajlović.

Doktorand istorije Petar Milošević iz Gacka navodi da je Marko S. Popović jedna od nepravedno zaboravljenih, a izuzetno značajnih ličnosti iz vremena borbe za oslobođenje i ujedinjenje srpskog naroda, koji se pisanjem bavio punih 50 godina.

„Bio je jedan od najobrazovanijih ljudi svog vremena i svakako da će ova sabrana djela doprinijeti da se sagleda njegovo stvaralaštvo. Pisao je putopise, crtice, pripovijetke, zapisivao događaje koje je slušao od prethodnih ljudi i značajan je istoriju cjelokupne Hercegovine kao sakupljač, odnosno Vukov nastavljač“, rekao je Milošević.

Kako je najavljeno, drugi tom obuhvatiće više od 350 Popovićevih radova objavljenih u časopisima Golub, Luča, Dabrobosanski istočnik, Banaćanin, Bačvanin i mnogim drugim sa kojima je sarađivao, potpisujući se kao Rodoljub. 

Novinar: Igor Janković
Izvor: Radio Foča