Iza trenera Borca Darka Vojvodića burna i uspešna godina

Buntovnik sa stilom

Kraj je godine, vrijeme je sumiranja rezultata i plodova rada, tako je u životu, pa i u najljepšoj sporednoj stvari na svijetu. Darko Vojvodić je cijeli život u fudbalu, ali ova godina je za ovog fudbalskog stučnjaka bila posebna i turbulentna. Vječiti je pobjednik, a nominacija za najboljeg terenera koja će se održati krajem januara na „Danu fudbala“u organiaciji Fudbalskog saveza Republike Srpske i Sportskog žurnala, potvrda je da je Vojvodić bio i ovaj put na stazi uspjeha. Počelo je proljetos kada je stigao poziv iz Čelika, harizma, hrabrost, znanje, inat, sve je prolazilo u mislima kada se objelodanila vijest da bi popularni Vojvoda trebao preseliti u Zenicu, iako je od navijača Čelika, populrnih Robijaša, već odavno bio “persona non grata“.

Kažu da je sjedeći u hotelu „Austrija“ na Ilidži u razgorvorima sa turskom delegacijom, ljudima koji su pruzeli zeničkog premijerligaša, na salveti na kojoj su Turci napisali iznos plate dodao X2 (puta dva). Novi vlasnici Čelika su ostali u čudu, a Vojvodić se podigao i otišao bez dogovora. U jednom novinarskom društvu, u kome sam se nalazio, stigla je vijest da je preuzeo Borac, iako nam ništa nije bilo jasno, znali smo i složili smo se i prokomentarisali da ih samo on svojim načinom i stilom rada može spasiti, jer su se Banjalučani grčevito borili za opstanak u bh eliti, nismo pogriješili.

Sticajem okolnosti ili igrom sudbine, desilo se da baš Čelik i Borac u Zenici odlučuju o putniku za niži rang. Prisustvovali smo meču u Zenici, Bilino polje skoro puno, 10000 gledalaca, nestvaran ambijent, posmatramo Vojvodića i njegov izlazak na teren, očekujemo salve uvreda, ali dogodilo se nešto sasvim neočekivano, Darko je doživio ovacije dobro popunjenog stadiona i tih istih Robijaša, buntovniku sa stilom i fudbalskom strategu, majstoru koji je na toj utakmici vodio Borac maestralno i direktno poslao Čelik u niži rang.

Potom su uslijedila poznata dešavanja oko licenciranja Borca, na pitanja novinara kakva su mu razmišljanja o daljem angažmanu u Banjaluci, hladnokrvno je odgovorio da će iz Borca zadnji otići. Ne da nije otišao, već je sa ekipom sastavljenom „s brda, s dola“ osvojio jesenju titulu sa realnim izgledima da i na kraju prvenstva Borac bude prvi i ostvari ekspresan povratak u premijerligaško društvo. Uz to je ostvario plasman i među osam najboljih ekipa u kupu BiH. Realno gledajući, Borac odavno nije imao boljeg stratega, ali poznatog i po hirovitosti, koji svakog trenutka može da bude najbolji, ali da „digne sidro„ i ode, naravno zavisno od situacije.

Bio je poseban kao igrač, zato zna odlično i da se postavlja prema igračima, ali i prema čelnicima kluba, jednostavno takav je i takva mu je narav. Na kraju i statistika je uz Vojvodića, možda izgleda nestvarno, ali vodeći gradačačku Zvijezdu, Gošk iz Gabele, Tuzlu Siti i Borac, nije izgubio utakmicu na domaćem terenu pune tri godine. Sa Gočkom je ostvario plasman u elitno društvo, Tuzli Siti je postavio temelje i trasirao put za premijer ligu…još ga pominju u Slaviji, koja je bila na pragu opstanka pod njegovim vođstvom… Šta dodati ili oduzeti za nekada odličnog fudbalera, sada izuzetnog stručnjaka sa uefinom Pro licencom … duboki naklon u uspješnoj godini na izmaku za ovog fudbalskog maestra pretplaćenog na trijumfe i uspjehe,  Darka Vojvodića.

Autor: S.Vukašinović